Sweet Dreams

Želje su jedna od najljepših stvari, bez kojih život ne bi bio isti. One nas podstiču na trud, upornost, rad na sebi i bude u nama kvalitete, kojih nismo bili svjesni i nismo znali da ih posjedujemo. Istinski vjerujem da svaka želja, prije ili kasnije, nađe put da se ostvari, pogotovo ako je naš pristup i stav pozitivan. Međutim, svi dođemo do momenta kada naša želja nikako da se realizuje. Tada preispitujemo sebe, javljaju se sumnja, nestrpljenje, razočaranje... Da bih vam bolje približila ovu temu i samu suštinu posta, podijeliću sa vama iskustvo, koje se meni dešavalo neko vrijeme.

Kada se osvrnem, sve što sam ikada poželjela, ostvarilo se. Samim tim, na maltene svakom životnom polju sam napredovala i realizovala mnoge, za mene, velike stvari. Međutim, ta jedna želja nikako da se ostvari. Nameće se pitanje: ,,Šta nije u redu? Kako to da mi je u svemu išlo i bolje od očekivanog, a samo u tome stojim u mjestu?''

Prije nekoliko dana, sticajem okolnosti, desila se ogromna promjena u mojoj glavi, kada sam shvatila da je cijelo vrijeme bio problem u meni i mom pristupu. Kada su sve druge želje u pitanju, ponašala sam se opušteno, mirno, staloženo, nekada čak u pozitivnom smislu nonšalantno, kao da su već ostvarene. I uvezi te jedne, koja još nije ostvarena, imala sam dobar osjećaj i uzbuđenje. Sve dok to nije prešlo u nestrpljenje, brigu, frustraciju i vezanost za očekivanje. Konstantno sam se vrtjela u začaranom krugu u kome sam se čas osjećala sjajno, zbog same želje, a čas katastrofa, jer se još uvijek nije ostvarila.

Ovo je, ukratko opisano, moje iskustvo. Sada, posebno obratite pažnju na sve, što ćete pročitati u ostatku posta, jer u tome leže suština i bitne lekcije, koje sam usvojila, a koje vam mogu mnogo pomoći, ako se trenutno nosite sa sličnom situacijom.

Prije svega, pustite da sve ide svojim tokom. To ne znači da odustajete od želje, već od negativnih obrazaca, koji vas uporno sputavaju, da je ostvarite. I otpustite sve otpore, koje imate, uvezi bilo čega. Znam da je lakše reći, nego uraditi. Pročitali ste kako je bilo meni. Postoji citat, koji sam sigurno pomenula u nekom od prethodnih postova, a koji glasi: ,,Mutna voda se najbolje čisti, kada je ostavite na miru.'' Kada istinski shvatite šta je to u vama, što vas sabotira i remeti vam unutrašnji mir, spokoj i staloženost, ne samo da ćete se konačno pomjeriti s ,,mrtve tačke'', nego ćete prekinuti jednom za svagda tu agoniju i trošenje energije ni na šta. Osjetićete takvo olakšanje, slobodu i jasnoću, poslije čega nema nazad. Usmjerite fokus u pravom smjeru. Umjesto da vam misli budu zaokupljene činjenicom da želje još uvijek nema, razmišljate o nečemu, što u vama budi nadahnuće, vjeru i inspiraciju.

Osvrnite se ponovo na moje iskustvo. Uporedite dva potpuno različita pristupa, kada su u pitanju jedna želja i sve druge mimo nje. Da sam se prema toj jednoj želji ophodila, kao prema svim ostalima i iskoristila svoje znanje pravilno, vjerovatno bi ona uveliko bila ostvarena. Ali, ne kajem se, niti to smatram gubitkom, jer lekcija, koju sada imam, nema cijenu i više mi znači, nego sama želja, za koju sam se toliko vezala. Znate zašto? Jer će mi to iskustvo ostati zauvijek, kao pokazatelj toga kako u budućnosti (ne) trebam postupati.

Još jedna sugestija, u čemu sam takođe griješila - ne bavite se pitanjem ,,KAKO'' i na koji način će vam željeno doći. To će vas samo kočiti i izazivati sumnju u vašem srcu. Ono na čemu treba da vam bude fokus jeste na samoj želji, osjećaju koji ona budi u vama. A to ,,KAKO'' prepustite Nekome gore, Ko bolje zna kakav je način najbolji za vas. Na vama je samo da imate jasnu namjeru i pozitivan stav, koji neće preći u vezanost za očekivanje. I najvažnije - VJERUJTE. Jer, kada bez trunke sumnje vjerujete, tada će se sve posložiti u vašu korist. Ne požurujte, ne forsirajte. Sve će biti super, najvjerovatnije čak i bolje nego što očekujete. Možda ne vidite način trenutno. Ali, to nije vaš dio posla. Način će se stvoriti, rješenje će se pronaći. Zapravo, želja je svakako na putu do vas. Samo se vi trebate skloniti s puta.

Za kraj, samo ću još dodati da sam zahvalna, ne samo na svemu dobrom u svom životu, nego i na greškama, padovima, neuspjesima, ne tako slavnim momentima... Sve to me je dovelo do ovog trenutka punog spoznaja, lekcija, pozitivnih promjena. A vjerujte mi, nikad se bolje u životu nisam osjećala, nego sada, dok ovo pišem. Možda se nije sve desilo baš onako kako sam željela. Ali, desilo se ono što mi je bilo potrebno. A to što želim će se desiti u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Ako ne to, onda nešto neuporedivo bolje. Do tada, stavljam fokus na blagoslove, koje imam i sitnice, koje su podloga za velike stvari. Svima vama, koji ovo čitate, želim da ostvarite svoje snove i izvučete najbolje iz ovog posta. Hvala što ste tu i što rastemo zajedno. ❤️

Priča, koju ćete pročitati, jeste direktan pokazatelj toga koliko je naš um moćan i da, isto kao što nam je najveći prijatelj, tako nas može odvesti u smjeru u kome ne želimo da idemo. Poznati mađioničar, Hari Hudini, tvrdio je da može izaći iz bilo koje zatvorske ćelije u roku od sat vremena. U jednom zatvoru su čuli za tu njegovu tvrdnju i prihvatili su izazov. Zakazanog dana, mnogo ljudi se okupilo ispred zatvora, a Hudini je samouvjereno ušao u ćeliju. Iz unutrašnjosti svog kaiša izvadio je duguljast, tanak komad metala, koji mu je služio kao sredstvo da se oslobodi. Nakon već pola sata neuspješnih pokušaja, nestao je onaj samouvjereni izraz sa Hudinijevog lica. A nakon dva sata, poražen, pao je na vrata ćelije, koja su se otvorila. Fizički, vrata uopšte nisu bila zaključana. Ali, u Hudinijevom umu jesu.

Prethodnom pričom sam započela ovaj post, da bih vam na što bolji  način približila poentu teme, o kojoj želim da pišem. Razmislite. Koliko puta vam je neka ideja pala na pamet, ali je niste realizovali, zbog uvjerenja da je nemoguća ili teška za ostvariti? Koliko puta ste dopustili sebi da, zbog neke prepreke ili greške, odustanete od kompletnog cilja? Koliko puta niste čak ni pokušali? Koliko ,,vrata'', koja su vam donosila mnoge mogućnosti ste, iz pogrešnih ubjeđenja, zaključali? Ovo nije bila samo priča o Hudiniju. Ovo je, na neki način, priča o svima nama.

Istinski vjerujem da nijedna želja nije slučajna. Ideje nam ne padaju na pamet tek tako, već s razlogom nađu put do nas. Ako je vama došla misao da nešto možete da izvedete, onda je to apsolutno moguće. Da nije, ne biste bili u stanju da na to pomislite ni u najluđim snovima. Čak i da se desi da vam nešto ne uspije, to će vas nečemu naučiti i uputiti vas na nešto drugo, što će se ispostaviti kao još bolja solucija za vas.

Da se osvrnemo na priču. Hudiniju dva sata nije polazilo za rukom da otključa vrata, koja fizički nisu bila zaključana, ali u njegovoj glavi jesu. Rješenje za određenu situaciju vam je nekad i bliže, nego što vaš um može da nasluti. Možda nekada pomislite da način ne postoji. Ali, za početak se makar otvorite za ostvarenje toga što želite. Ako imate i najmanje zrno vjere, put će se stvoriti sam od sebe. Razmislite, šta je to što bi vas, u ovom trenutku, najviše obradovalo, vijest, koju danima jedva čekate da čujete, uspjeh, kojem toliko težite... Zamislite da se to upravo ostvarilo. Shvatićete da to i nije tako nedostižno, kao što vam se čini.

Ono što je veoma bitno u životu jeste da pratite DOBAR osjećaj. Akcija, koja je nastala iz pozitivnih misli i inspiracije može vas daleko odvesti. Obratite pažnju na emocije, jer vam one pokazuju gdje se nalazite mentalno. Svaka misao prouzrokuje određenu emociju. Negativne emocije su alarm da vas vaše misli vode tamo gdje ne želite. Dok je pozitivna emocija putokaz, koji će vas odvesti do cilja.

Za kraj - što više otvorite svoja vrata za sjajne stvari, jer na taj način želja i rješenja mogu da vam dođu iz pravca, kojeg najmanje očekujete.