Sweet Dreams

U prethodnom postu, pisala sam o strahu od tuđeg mišljenja i pomenula samopouzdanje, kao izuzetno važnu stvar kada je u pitanju oslobođenje od tog straha i kao osobinu koju je jako bitno imati, ako želimo da vodimo srećan i ispunjen život. Sada ću, kao što sam i obećala, pisati o njemu, zašto ga smatram tako važnim i kako ga izgraditi.

Prije svega, mnogi samopouzdanje miješaju sa prepotentnošću koja nema nikakve veze sa sigurnošću u sebe. Čak naprotiv. Zato želim da se za početak pozabavim time.

Samopouzdana osoba zna koliko vrijedi, svjesna je svojih vrlina,a mane je prigrlila kao dio sebe i nešto što je prisutno kod svakoga, pa tako i kod nje. Ali, isto tako, zna da i drugi ljudi imaju svoje vrijednosti, smatra ih jednakim sebi i prema svima se ophodi s dužnim poštovanjem.

Dok, se prepotentna osoba prema određenim ljudima ophodi kao da su ,,ispod'' nje, čak ima potrebu da nekoga ponizi da bi sebe na taj način uzdigla. Takve osobe na prvi pogled djeluju samouvjereno, ali je zapravo suprotno. Oni su povrijeđeni i nesigurni, a kriju se iza maske da bi sebe prikazali kao ,,moćne'' i samouvjerene, u želji da ih drugi prihvate.

Takođe, zabuna koju ljudi često prave jeste da su oni koji su ,,najglasniji'' i koji najviše skreću pažnju na sebe samouvjereniji od onih koji nemaju potrebu za tim. Ponekad se ta činjenica zaista može pokazati kao tačna, ali nije univerzalna za svakoga. Postoje ,,glasni'' koji teže tome da budu u centru pažnje iz nesigurnosti i jer se jedino tako mogu osjetiti vrijednim, ali i ,,tihi", koji nemaju tu potrebu, jer znaju koliko vrijede i ne moraju to nikome dokazivati.

Dosta ljudi ima problema sa manjkom ili čak nedostatkom samopouzdanja. Neki to iskazuju maskom zvanom prepotentnost, koju sam maloprije spomenula, dok neki to ne kriju i otvoreno to pokazuju svojim primjerom, tako što se ne usuđuju da se bore za sebe i svoje snove, misleći da nisu vrijedni svojih želja i ciljeva.

Takođe, smatram da smo se, kao djeca, svi rodili s tom osobinom, kao nečim što je dio nas, ali da su nam je kroz odrastanje rušili, nekima roditelji, drugima profesori i školski sistem, trećima društvo, okruženje, situacije... Ali, kao što nakon porušenih mostova možemo izgraditi još ljepše i čvršće, tako možemo i naše poljuljano samopouzdanje očvrsnuti i ojačati. Ovo pišem iz iskustva, jer sam i sama vodila bitke s tim i drago mi je što sam istrajala u tome i što se i dan danas trudim da konstantno povećavam svoj nivo samosvjesti.

Prije svega, važno je da znate kakvu sliku imate o sebi. Ovog momenta uzmite papir i olovku i napišite kakvo mišljenje imate o vama. Da li su vam neke osobine drugi nametnuli i etiketirali vas kao takve još od djetinjstva?  I kako i zašto ste povjerovali u njihove tvrdnje? Počnite već od danas da mijenjate sliku o sebi. Samom odlukom ste već nekoliko koraka bliže na putu do uspjeha. 

Prvenstveno stavite fokus na svoje vrline jer ih sto posto imate, iako toga niste svjesni. Što više budete svjesni svojih kvaliteta, oni će biti više izraženi. Otkrićete i probudićete u sebi sposobnosti, koje niste ni slutili da imate. 

Ono što ne volite kod sebe, ako želite, promijenite, jer to samopouzdani ljudi rade - ako im se nešto ne sviđa i ako nisu srećni s tim, naprave promjenu. Naravno, ovo podrazumijeva da je to VAŠA odluka, a ne nešto što je nametnuto od strane okoline. Ne plašite se da izađete iz zone komfora, jer život počinje izvan nje. Konstantan rad na sebi je ključ do uspjeha kada su sva životna područja u pitanju. 

Sa druge strane, ako nešto ne želite da promijenite, ostavite takvo kakvo je. Prigrlite ga kao dio sebe ili još bolje, pretvorite ga u vrlinu i ne dopustite da vlada vama. 

Obavezno negdje sačuvajte taj list papira i nakon mjesec, dva, godinu dana ponovite isti postupak i napišite vaše novostečeno mišljenje o vama. Na taj način ćete vidjeti koliko ste napredovali, a sigurno ćete daleko dogurati, ako odlučite da napravite prvi korak i ne pokleknete pred poteškoće. Najvažnije je da nikad ne odustajete. :)

Ako vam treba dodatna podrška u ovome, evo ga, u vidu blog posta, pismo za vas od mene: PISMO TEBI <3

U današnjem postu ću pisati o nečemu što je sve više prisutno kod ljudi, a to je strah od tuđeg mišljenja. I sama sam bila osoba koja je previše vodila brigu o tome šta će drugi reći o meni i sve ovo pišem iz ličnog iskustva, da bih pomogla nekome kod koga je ovaj strah prisutan, kao i da ga podstaknem na promjenu. 

Prije svega, nije loše ako cijenite nečije mišljenje (npr. roditelja, prijatelja i sl.) i slušate ga zato što želite da napredujete i budete bolja osoba. Sve što je u svrhu ličnog rasta je pozitivno i tu apsolutno podržavam svakoga. Međutim, problem nastaje onog momenta kada tuđe mišljenje, bilo od strane vama bitne ili nebitne osobe, počne da vas koči i sprečava da živite život punim plućima, onako kako vi uistinu želite.

Npr. dešavalo mi se da mi neka osoba saopšti svoju ideju koju želi da realizuje i sprovede u djelo. Ali, uvijek se javlja kočnica u vidu pitanja: ,,Šta će drugi reći? Kako će reagovati? Šta ako mi se budu smijali? Šta ako pomisle da sam lud...''

I meni su se, kada sam u sebi imala taj strah javljala ista pitanja u glavi i sputavala me na putu do ostvarenja određenog cilja i znam da u tim trenucima nije nimalo lako. Zato vas koji imate isti problem potpuno razumijem.
Ali, razmislite. Zašto vam je toliko bitno šta će o vama pomisliti neka nebitna persona, koja je ionako nezadovoljna sobom i svojim životom , pa joj je lakše da gura nos u tuđe živote? Zašto vas riječi drugih, koje proizilaze isključivo iz njihovog (ne)iskustva i frustracija pogađaju? 
Da li vas ono što je neko rekao-kazao definiše i da li vaš život zavisi od toga? 
Od ovih pitanja vam jedino mogu dati sto posto tačan odgovor na zadnje, a on je - da. Ali samo ako vi to dopustite!
I nemojte, jer zašto biste vaš život i ono što vi jeste stavljali u tuđe ruke?

Takođe, rečenica koju sam kroz svoje postove milijardu puta pomenula i koju ću rado ponoviti kad god mi se pruži prilika, a koja je izuzetno važna jeste da je tuđe mišljenje samo to - mišljenje. Ne činjenica koja karakteriše vas kao osobu, niti nešto po čemu trebate da se vodite. To je samo mišljenje i ništa više od toga. Zato mu ne pridajite bilo kakav značaj. 
Prirodno je da vam u trenutku ne bude svejedno zbog onoga što ste čuli da je neko rekao o vama, priznajem da se meni to u rijetkim situacijama i dan danas dešava. Nemojte da vas to obeshrabri. Borite se s tim i s vremenom će toga biti sve manje.

I naravno, morate biti svjesni da rečenica koju sam malo prije pomenula važi i za vas i da je i vaše mišljenje takođe samo mišljenje. Možda je zbog ovoga nekima od vas ego povrijeđen, ali istina je. Ne govorim vam ovo da biste se osjećali manje vrijednima, već da biste prestali da sudite drugima. Jer, baš oni koju osuđuju se najviše plaše osude okoline. Ako je isti slučaj s vama, predlažem vam da prvo poradite malo na tome. 

Isto tako, dokle god brinete šta drugi o vama misle, ti isti vas posjeduju. Kako? Objasniću na primjeru. Zamislite da hoćete da otvorite blog ili jutjub kanal. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga, vi to uporno izbjegavate. Zašto to radite? Vaš je izbor hoćete li to uraditi ili ne. Niko vam ne brani. 

Postoje dva razloga zašto se ova blokada dešava:

1. izgovori (o njima ću u nekom od narednih postova)
2. mišljenje okoline (o čemu trenutno govorimo)

Ono što vas u tome sputava jeste upravo tuđe mišljenje, što znači da vas ljudi čijeg se mišljenja toliko bojite posjeduju i posjedovaće vas sve dok ne odlučite da je dosta. I niko to ne može uraditi sem vi, jer ste u svakom trenutku, odgovorni za vaš život. 

Takođe, bez obzira koliko se trudili da se svidite svima, uvijek će se pojaviti barem jedna osoba kojoj se baš i nećete dopasti. I to je uredu, nemoguće je da nekoga svi vole. Možda taj slučaj postoji u bajci, u stvarnom životu NE. I što prije to prihvatite, biće vam lakše.

Ono što treba da vam bude najvažnije je šta vi mislite o vama. Uvijek trebate voljeti sebe sa svim vrlinama i manama koje imate, jer na taj način ćete biti otporni na mišljenja okoline. Kada uistinu znate ko ste i koliko vrijedite, niko i ništa vas ne može povrijediti. Zato je važno da gradite svoje samopouzdanje i samosvjest i da imate što bolju sliku o sebi. Detaljnije o tome zašto je samopouzdanje važno ću u nekom od narednih postova, a ako neko ima problem sa nesigurnošću u sebe, možda vam ovi tekstovi mogu pomoći:
Kako se nositi s kritikama i hejt komentarima
Budite najbolja verzija sebe
Pismo tebi (inače, meni najdraži post na mom blogu)
10 stvari koje bih voljela da sam znala prije

Mnogo je neostvarenih snova, nenapisanih knjiga, neispjevanih pjesama... a sve zbog rečenice: ,, Šta će drugi reći? '' Ne dopustite da vaši snovi ostanu samo snovi. Nemojte biti prosječni, samo zato jer ste okruženi prosječnim ljudima. Ne dopustite da vas nečije mišljenje, koje ionako ništa ne znači, sputa u bilo čemu. Dokažite, prije svega sebi, a onda i svijetu suprotno. Dugujete sebi to! :)

 Iako sam više ljubitelj ljeta i žao mi je što se ono završilo, obožavam jesen i smatram da, kao i svako godišnje doba, ima neku svoju čar i nešto po čemu je posebna. S obzirom na to da sam ovaj post uradila za ljeto, odlučila sam da ga napravim i za jesen, kao i za naredna godišnja doba. Postoje stvari u kojima posebno uživam jeseni i ovim putem ću to podijeliti s vama. Uživajte! :)

U današnjem svijetu, u kome su društvene mreže dio svakodnevnice maltene svakog čovjeka, lako je sebe prikazati u što boljem svjetlu. Današnja djeca i tinejdžeri (u nekim slučajevima i odrasli ljudi) gledajući ''savršene'' živote poznatih ličnosti na Instagramu žele da budu kao oni i stvaraju pogrešnu sliku o životu i tome kakav on treba da bude. Misle da će ih slava i novac učiniti srećnim, kao što je slučaj sa slavnim ličnostima koji su im idoli i na koje se ugledaju. Međutim, da li je život poznatih zaista tako savršen, kao što ga oni i mediji predstavljaju? Nije. I oni imaju svoje probleme, kao i svako drugi na ovome svijetu. I oni su ljudi od krvi i mesa, kao svi mi. Oni, niti njihov život nisu ništa bolji od života većine ''običnih'' ljudi, u mnogim slučajeva je čak i suprotno.

Rijetko ko od javnih ličnosti će javno, na društvenim mrežama prikazati nesavršenu stranu njihovog života. I to je uredu, imaju apsolutno pravo da neke detalje iz svog života zadrže za sebe. Međutim, problem je u tome što osobe koje ih prate (većinom je to slučaj s tinejdžerima) imaju komplekse niže vrijednosti zato što oni nemaju tako lijepo lice kao njihov idol, toliko novca kao neka osoba s instagrama, ne izgledaju tako dobro kao oni, nisu popularni kao oni... Nemaju savršen život kao oni.

Da li je vama, bilo da ste se pronašli u prethodnom primjeru ili ne, nekada palo na pamet da su sve te slike Ariane Grande, Jennifer Lopez i koga sve ne isfotošopirane ne bi li se postiglo da izgledaju ''savršeno'' i ''bez mana''. Da li ste ikada pomislili da možda ti poznati glumci i modeli nisu toliko srećni svojom slavom i novcem, kao što predstavljaju ili kao što vama izgleda.

Ne kažem da je loše željeti novac, popularnost i što bolji izgled, niti da su svi ljudi koje to imaju nesrećni. Loše je ako tražite da vas to definiše kao osobu, ako utiče na vaše samopouzdanje... ako mislite da će to da vas usreći, a niste bezuslovno zahvalni na tome što imate, na onome ko ste. Ne dopustite da vam mediji nameću besmislene ideale o tome kako trebate živjeti. Savršeni ste baš takvi kakvi ste sa svim svojim vrlinama i manama. Niste manje vrijedni ako pogriješite, ako niste u svakom trenutku srećni i rapoloženi, ako imate manje novca ili niste popularni kao dotična osoba s Instagrama, ako vam nekad iskoči bubuljica ili imate višak ili manjak kilograma. Mislite li da se poznate ličnosti nisu susretale s tim?

Takođe, uredu je da vam je neko uzor i da poštujete i volite nečiji rad, čak i da vam je ta osoba primjer za to kakvi vi želite da budete. Ali, ne dopustite sebi da imate idole i veličate ih do te mjere da želite da budete potpuno isti kao oni. Ne budite kopije, izdvojite se iz mase, budite autentični. Težite tome da postanete najbolja verzija sebe, ne prosjek i identična kopija nekog drugog. (o tome više u OVOM postu).

Život je jedan, nema ih 100, zato izvucite iz njega najbolje. Radite ono što volite, smijte se što više, budite srećni, recite osobama koje volite da ih volite, ili im pokažite djelima... Uživajte u sadašnjem trenutku, uživajte u životu. Pokušajte! Nije kliše kao što zvuči. :)