Sweet Dreams

S obzirom na to da usavršavam jedan strani jezik za koji slobodno mogu reći da znam odlično (engleski) i da samostalno učim italijanski i španski, dobila sam želju da svoje znanje o učenju jezika podijelim s vama i pomognem onima kojima je to potrebno nekim svojim savjetima i smjernicama. Takođe, smatram da je znati strane jezike jako korisna i odlična stvar, te možda nekoga i zainteresujem za učenje istih. Nadam se da će vam moj post biti od pomoći.









Ako vam Duolingo ne odgovara, nema veze, jer nije jedini. Postoji more aplikacija i sajtova koje vam omogućavaju da učite jezik samostalno i potpuno besplatno, tako da istražite, ako vas ovakav vid učenja zanima.




Jedan od razloga zašto smatram da je internet jako korisna i sjajna stvar jeste to što može mnogo pomoći u učenju i edukaciji, pa između ostalog i učenju stranog jezika. Na internetu, bilo u vidu teksta ili videa, postoje razna objašnjenja vezana za gramatiku. Naravno, tu su i rječnici u PDF formatu, koji se lako i jednostavno mogu skinuti, kao i Google prevodilac.




Vjerovli ili ne, činjenica da većinom slušam stranu muziku i gledam strane filmove i serije imala je veliku ulogu u učenju engleskog, prije nego sam krenula na kurs. Iako moja svjesna namjera nije bila da na taj način naučim engleski, već su mi takvi filmovi i muzika najviše prijali, to mi je izuzezno pomoglo.
Kad god bih čula neku pjesmu na engleski, ja bih pronašla i prevod iz znatiželje o tome o čemu govori pjesma.
A što se tiče filmova i serija, uvijek vam se desi da zapamtite neku riječ koju ste odatle čuli, pa čak i kad gledate s prevodom.




Ako ikako imate mogućnosti, pokušajte da se što više služite jezikom koji učite.
Naravno, ovo ne morate da radite ako ste početnici u nekom jeziku, ali, ako ga znate dobro, poželjno je, ako možete i imate s kim, jer ćete tako najbrže naučiti.
Npr. svaki čas na kursu mi međusobno komuniciramo na engleskom i trudimo se da ga u što većoj mjeri koristimo. Meni je to jako pomoglo da poboljšam svoje komunikacijske sposobnosti na tom jeziku, više nego što bi to uradilo bubanje gramatike i riječi bez ikakvog komuniciranja.
Ako imate nekih ideja kako da to izvedete, pokušajte, ništa vas ne košta, a može vam biti od koristi.



Ovo baš i ne praktikujem, ali mislim da bi ovo nekom moglo da pomogne. Pokušajte da pišete sastave na jeziku koji učite ili da prevodite tekstove sa stranog na svoj jezik. Naravno, možete se poslužiti i rječnikom ili Google prevodiocom kao ,,pomoćnikom''.




Za kraj, malo motivacije. Dakle, normalno je da ćete se u početku osjećati bezveze, jer nemate pojma, jer vam je teško i pravite greške, ali ne dajte da vas to obeshrabri i da odustanete. Početak je uvijek najteži, jer uspjeh ne dolazi preko noći. Da biste napravili neki veći napredak, morate prvo da počnete od nule, malim koracima. Ne može sve odjednom i ne treba. Ako ste svjesni toga, biće vam lakše, jer nećete opterećivati i forsirati sebe.


Sve ove načine svako može da primijeni i obavlja bez nekog ogromnog napora i u skaldu sa tim koji je vama najbliži i koji smatrate najefikasnijim rješenjem. I naravno, ne morate svaki, izaberite jedan ili nekoliko koji vam najviše prijaju. 
Pišite u komentarima da li učite strane jezike i na koji način to radite, a ako ne, da li planirate. Takođe, pišite ako imate neka pitanja uvezi bilo koje od ovih stavki.

Uvijek sam voljela da putujem. Iako za sada nisam putovala van Crne Gore, zemlje u kojoj živim, uživala sam u putovanjima u okviru nje. Upravo moja ljubav za putovanjima je jedan od mnogih razloga zašto želim da se bavim baš pomorstvom. Smatram da je život kratak, a svijet velik i da je vidjeti ga i obići sjajno i nezaboravno iskustvo.

Kad god bih putovala radovala bih se odlasku na određenu destinaciju, bilo da je to upoznavanje nekog novog grada ili ponovni susret s nekim već viđenim, ali meni dragim mjestom.
Ali, nije odredište jedino čemu bih se radovala već i sam put do istog i sve što iskusim dok ne stignem do njega. Sama vožnja kolima od Bara do Igala, Podgorice, Berana slušajući muziku i posmatrajući more, prirodu, planine, drveće i ljepotu svoje zemlje je imala posebnu čar i budila u meni sreću i mir. Jednostavno, to su bili trenuci u kojima sam posebno uživala.

Zašto pišem o ovome i šta je uopšte poenta ovog posta? Dakle, svi mi imamo neke svoje ciljeve. Mnogi se trude da ih ostvare i naprave neki lični uspjeh. Nažalost, zamka je u tome što ljudi često, u svoj toj želji za uspjehom u onome što su naumili, zaboravljaju da uživaju u procesu koji moraju proći do ostvarenja cilja. To dovodi do toga da previše razmišljaju o budućnosti, a zaborave da žive u sadašnjem trenutku i budu zahvalni na onome što imaju. Većina tako provede čitav život, čekajući da se nešto desi da bi bili srećni i zadovoljni sobom i svojim životom.

Put do odredišta u nekim trenucima zna biti težak, bilo zbog gužve u saobraćaju, neudobnosti prevoznog sredstva, nezgoda tokom putovanja i sl. Isto tako je i u životu, tačnije, na putu do uspjeha. Ali, bez obzira na to uspjeh i penjanje na vrh su slađi, ako ste prije toga iskusili neuspjeh i bili na dnu. Popeti se na vrh jeste teško, ali je pogled s vrha bolji.  

Takođe, baš kao što putovanje do destinacije biva ,,siromašno'' za brojne trenutke u kojima se nismo divili ljepoti prirode, jezera, sunca, cvrkutu ptica, tako bude i s uspjehom, bez da nismo iskusili svaki korak koji smo napravili da bi došli do njega, bilo da je bio lak ili težak.

Sada dolazimo do poruke posta, koja leži u naslovu, a to je da uspjeh nije cilj, nego putovanje. Super je željeti uspjeh i raditi na njemu ili željeti nešto bolje za sebe. Ali, ne treba napraviti dvije greške, koje se svima lako dese, a to su:

- odustajanje zbog prepreka (jer tako nećete uraditi ništa)
- zaboraviti uživati na putu do cilja (jer ako to uradite, nećete biti srećni ni kad ostvarite cilj)

Kako god da okrenete i koju god grešku od ovih napravili, rezultat je isti - obje vode do nezadovoljstva i ni u jednoj ni u drugoj ne leži sreća, pa ni sam uspjeh, koji je glavna tema ovog posta. Jer, ako niste, prije svega, ispunjeni iznutra, onda to nije uspjeh. 

Pisanje bloga, iako sam u svemu ovome samo godinu dana, nešto je u čemu zaista uživam i hobi koji mi je u životu donio samo najbolje. Dok pišem, kreativno izražavam sebe, svoj način razmišljanja i lične stavove. Zato sam odlučila da onako, za svoju dušu, napišem post u kome ću govoriti o blogu, pisanju uopšte i tome zašto je imati blog sjajna stvar. Blogeri će se vjerovatno pronaći u mnogim od ovih stavki,a možda i podstaknem neke od vas, koji nemaju blog da ga napravite.

Mogućnost da izrazim sebe
Blog je mjesto gdje svi imamo mogućnost da se kreativno izrazimo kroz pisanje, što je glavni razlog zašto ga volim. Dok pišem, ispoljavam svoj način razmišljanja i sebe onakvu kakva zaista jesam. Putem pisanja iskazujem svoje najdublje misli, pogled na svijet i govorim o temama koje me istinski kopkaju i zanimaju, a o kojima ne bih mogla baš sa svakim da pričam, ne zato što ne želim, već zato što ne bi svakog zanimalo. Smatram da, ako neko želi istinski da me upozna i shvati kakva sam zapravo, treba da pročita moj blog, što važi za većinu ljudi koji pišu iz ljubavi prema tome, bilo da je u pitanju blog, knjiga, priča...

Sloboda
...da iskažem svoja mišljenja, stavove, uvjerenja, kako ona popularna, tako i ona manje popularna. Naravno, to se može uraditi i van bloga, i treba. Ali, zašto da to ne uradim i putem bloga, kad već volim pisanje.

Podrška čitaoca
Nevjerovatno mi je koliko pozitivnih komentara i divnih riječi dobijem od ljudi, koji me čak ni ne poznaju lično, a opet su, bez obzira na to, prepoznali vrijednost u meni kao osobi i mom radu. Blogeri uvijek imaju takav vid podrške, što je, po mom mišljenju sjajna stvar. A vama, koji me pratite hvala na tome.

Komunikacija s ljudima sličnim sebi
Pored mnogih odličnih stvari, blog nam omogućava da se povežemo s ljudima sličnim sebi i da s njima na neki način komuniciramo i razmjenjujemo iskustva i mišljenja, kao i da, kroz takav vid komunikacije, napredujemo, razmišljamo, naučimo i saznamo nešto novo. Komentari istomišljenika je lijepo vidjeti, jer znamo da nismo jedini koji razmišljamo na određeni način. Naravno, tu su i oni koji se ne slažu s nama, što je takođe okej, jer nam omogućava da sagledamo nešto iz različitih uglova. 

Mogućnost da pomognemo drugima
Iskreno, komentari ljudi koji govore kako im je moj post na neki način pomogao ili učinio da se osjećaju bolje su mi najdraži i posebno mi izmame osmjeh na lice. Sama činjenica da radim nešto što me ispunjava, a to isto tako pomaže drugima je sjajna, što je razlog više zašto mi pisanje donosi zadovoljstvo i uživanje.

Mogućnost da naučimo nešto novo
Pisanje bloga me je povezalo i s blogovima drugih ljudi, a svaki bloger je osoba za sebe i svaki je u nečemu bolji od onog drugog. Samim tim, od svakoga mogu nešto naučiti. Svi daju savjete iz oblasti koja ih interesuje i koja im ide od ruke, bilo da je u pitanju moda, šminka, mentalno i fizičko zdravlje, hrana, strani jezici, putovanja, preporuke... Isto tako, svako od blogera ima neke svoje priče i iskustva iz kojih se može naučiti. Takođe, tu su i humoristični i zabavni postovi, koji imaju za cilj nasmijati druge.

Zarada
O ovome ne bih pisala detaljno, jer lično nemam iskustva sa zaradom preko bloga, jer mi to nije bio primaran razlog zašto sam otvorila blog (naravno, ako mi se pruži prilika i za to, zašto da ne).
Ali, mnogi su ovaj hobi pretvorili u nešto od čega zarađuju, što je super i što podržavam, naravno, ako je ljubav prema tome bio glavni pokretač, a ne samo materijalna korist.

Putem bloga gradim sebe
Pored svega što sam nabrojala, pisanje mi omogućava da izgradim sebe i svoju ličnost. Putem njega razvijam svoje kritičko mišljenje, a isto tako upijam sadržaj drugih blogera, koji mi prija i doprinosi.

Dok pišem, ispoljavam svoju autentičnost
Osim što putem bloga ispoljavam svoju kreativnost, on mi u potpunosti omogućava da oslobodim svoj autentični glas. Autentičnost je osobina koju svi imamo, a koju treba razvijati, a ona se, bar u mom slučaju, još više gradi i jača kroz pisanje.