Sweet Dreams

Prepreke, padovi, izazovi i neuspjesi su nešto sa čime se svako susreće u životu. Ovaj post će govoriti upravo o njima, a primarni cilj i razlog zašto sam izabrala baš ovu temu jeste moja želja da vam promijenim pogled na njih, jer iako ih svi doživljavaju negativno, u pitanju su sasvim normalne stvari. 

Sa neuspjehom rijetki znaju da se nose. Neki idu do te krajnjosti da ako im se desi makar najmanja greška odustaju. Razlog tome je taj što imaju iskrivljenu sliku o neuspjehu, u smislu da ga uveličavaju i doživljavaju previše tragično. Na taj način samo sebi stoje na putu da ostvare bilo šta što su zacrtali.

Ako vi imate isti problem, šta ako bih vam rekla da postoji jedan efikasan način da se izborite s padovima, a to je da promijenite pogled na njih. Šta ako su ti vaši padovi zapravo nešto što vas vodi ka uspjehu? Šta ako su oni tu s razlogom, da vam naprave put ka nečemu što je najbolje za vas? Šta ako su oni tu da vas podstaknu da budete što bolji, da nadmašite sebe?

Da sada uzmete da sprovodite anketu i pitate svaku osobu za koju smatrate da je napravila ogroman uspjeh da li im se desilo da dožive veliki poraz SVAKO, ali bukvalno SVAKO  bi odgovorio sa da. To je neminovnost, jer svako ko je postigao nešto u životu morao je proći kroz to. Samo što svi mi vidimo njihove uspjehe, a neuspjesi kojih je možda čak bilo i više nam ne upadaju u oči, jer su u odnosu na uspjehe zanemarljivi. Knjiga ,,Hari Poter'' prije nego je bila objavljena, odbijena je 12 puta. A ista ta knjiga je ženu koja ju je napisala učinila milijarderkom. Majkl Džordan, jedan od najpoznatijih košarkaša na svijetu je bio izbačen iz košarkaškog tima u srednjoj školi. I nije mu bilo svejedno - nakon toga se zaključao u svojoj sobi i plakao. Ali, nije odustao, bez obzira što je možda pomislio i na tu opciju, a svi sada znamo ko je on i kakav je uspjeh postigao. 

Uspjeh je kao santa leda. Svi vidimo krajnji ishod, ali ne vidimo i put koji je neko morao da prođe da bi nešto postigao.

Čak i ''obični'' ljudi (mada ,,obični'' po meni nije pravilan izraz, jer niko nije običan, svi smo jedinstveni) imaju svoje neuspjehe nakon kojih je uslijedio uspjeh, samo što niko nije čuo za njih, ali to ih ne čini ,,manjima'' od Roulingove, Džordana ili bilo kog drugog ko se proslavio na određen način. Ono što je svima koji su uspjeli zajedničko jeste da nisu odustali. Zašto biste i vi?

Kada gledate film, ne odustajete tako lako od gledanja samo zato što je glavni junak naišao na prepreku, već baš to u vama budi znatiželju i tjera vas da gledate dalje. Zašto takav stav ne biste primijenili kada se suočavate s izazovima, već podlegnete iskušenju da odustanete? Gledajte na vaš život s istim žarom i radoznalošću, kao kad gledate film. Isto tako, ni glavni junak nakon pada ne odustaje, inače ne bi bio glavni junak. Ni vi ne biste voljeli da ga vidite da to radi, inače biste prekinuli s filmom, jer vam ne bi bio zanimljiv. Budite i vi glavna uloga u filmu svog života.

Takođe, nijedan uspjeh nije mali. Svaki uspjeh je jednako važan. Uspijeh nije uvijek ono što se vidi. Uspijeh nisu samo nagrade, priznanja, brojke, materijalno bogatstvo... Nije zlato sve što sija. Nije uvijek medalja simbol pobjede i nije samo onaj koji ju je dobio pobjednik. Pobjednik je i onaj koji možda nije stigao prvi na cilj, ali se borio kako je znao i umio, koji nije sio na klupu nakon što se sapleo tokom trke, već je ustao i nastavio dalje. Možda nije dobio medalju i priznanje, ali je u tom trenutku nadmašio sebe i to je njegova pobjeda.

Zato, kada padnete, nema odustajanja, nema nazad. Ustanite i nastavite dalje. Greške - prevaziđite ih. Budite jači od njih. Svi griješe, vi ste više od vaših grešaka. Neke ispravite, a nekima pustite da isprave vas. Borite se. I vjerujte. Na kraju sve dođe na svoje.

Svaki korak naprijed, koliko god veliki ili mali, ima svoju težinu, ima svoju snagu. Svaki korak koji načinimo znači da smo bliži našem cilju. Ali, da bismo stigli do cilja i napravili napredak, najčešće nam za to neće biti dovoljan samo jedan korak, već moramo nastaviti da se krećemo u kontinuitetu, a ne stati, jer se stvari ne dešavaju brzinom i tokom kojim mi želimo. Ne može sve odjednom. Pikasu su trebale godine vježbe da usavrši svoje slikanje. Tesla je u svoje izume uložio trud i rad, nisu se sami stvorili. Ni jedan od ovo dvoje koje sam navela kao primjer nije nešto postigao tek tako i samo zbog talenta, već i zbog strpljivosti, volje i vremena koje su bili spremni da ulože u svoje ideje.

To vam je kao kad zasadite sjeme. Ne možete očekivati da će drvo izrasti istog časa, već ćete na adekvatan način voditi računa o njemu i to će se odraziti na rast tog drveta. Isto tako, nećete svake sekunde bdjeti nad sjemenom koje ste posadili, već ćete mu posvetiti pažnju samo kada je to potrebno i u skladu sa uslovima u kojima se razvija.

Na isti način postupajte i sa sobom. Posadite sjeme vašeg napretka, uložite vjeru i ljubav u njega i pustite ga da raste. Naravno, nemojte ništa ni da forsirate. Da se vratimo na pomenuto drvo. Ono ne požuruje svoj rast, već se prepušta procesu. I ne takmiči se s ostalim drvećem, kao što se mi ljudi takmičimo jedni s drugima. Već prati svoj put.
Tako i vi trebate da pustite stvari da idu svojim tokom. Možda će vam trebati mjesec dana, možda 10 godina, ali ne držite se grčevito za krajnji ishod, već napredujte postepeno i uživajte u sadašnjem trenutku, na putu do uspjeha.

Takođe, da biste napredovali, potrebno je biti spreman na drugačije stvari od onih na koje ste navikli. Baš zato ne treba bježati od promjena, jer one su normalna stvar. Čak se i priroda oko nas mijenja: smjenjuju se godišnja doba, mijenjaju se vremenske prilike, drveće tokom jeseni odbacuje svoje lišće... A priroda se ne odupire tome. Samo ljudi imaju tu naviku da se drže ustaljenih obrazaca, plašeći se da izađu van njihovih granica. Odbacite sve što vas koči na putu do napretka: stare navike, prošlost, ljude koji vam škode... Postanite otvoreni za nešto novo i drugačije.

Pozitivna očekivanja su nešto sjajno što u svima nama izaziva motivaciju, uzbuđenje i pozitivnu emociju. Međutim, isto koliko su ohrabrujuća, toliko znaju da budu izvor razočarenja. Upravo su tema ovog posta očekivanja vezana za ljude koji nas okružuju.

Svima nam se desilo da u svojoj glavi formiramo određenu, u ovom slučaju, pozitivnu sliku o nekoj osobi i da očekujemo da se postupci i ponašanje te osobe poklope s tim. Na kraju se to ne bi desilo, što dovodi do razočarenja i osjećaja ljutnje i gorčine prema toj osobi.

Najbolji savjet koji bih vam dala kada je ovo u pitanju je da ne očekujete ništa ni od koga, jer ćete se razočarati. Kada ovo kažem ne mislim da su svi ljudi loši i da uvijek i od svakoga treba očekivati samo najgore, već da ne treba idealizovati druge i nametati im da se ponašaju u skladu sa našim očekivanjima. Ovo znači da trebate prihvatiti druge takve kakvi su i ne stvarati nerealnu sliku o njima.

Takođe, čak i najbolji ljudi koje poznajete imaju mane i ne treba ih samo zbog jedne negativne osobine okarakterisati kao loše. Svi griješimo i ne treba nekoga definisati na osnovu jedne jedine greške. Trudite se da u takvima vidite ono najbolje, jer ćete u suprotnom izgubiti sjajne ljude u vašem životu.

Naravno, postoje i ljudi koji su nas u pravom smislu te riječi povrijedili i ophodili se prema nama loše i normalno je da u tim trenucima budete ljuti i razočarani. Ali, očekivati od takvih izvinjenje ili obećanje da će se njihovo ponašanje promijeniti je besmisleno, jer čak i da to urade, oni će najčešće nastaviti dalje po svome. Tada je vaš izbor da odlučite da li ćete ih prihvatiti takve kakvi su ili ih izbaciti iz svog života.

Za naslov ovog posta sam namjerno odabrala rečenicu ,,Nisu pogrešni ljudi, pogrešna su naša očekivanja'' , jer smatram da je apsolutno tačna, što ću vam objasniti na primjerima. Ne možete očekivati od nekoga ko stalno kasni da stigne na vrijeme. Ili od drugarice koja u vašem prisustvu ogovara druge da isto ne radi i vama iza leđa. 

Isto tako, ne treba očekivati da će se prema nama svi ljudi ophoditi isto kao i mi prema njima. Da se nadovežem na prethodne primjere, ako vi nikada ne kasnite, ne znači da će osoba koja stalno kasni samo zbog vas promijeniti svoju naviku. Ako vi nikoga ne ogovarate, ne znači da vas zbog toga niko neće ogovarati. 

Očekivati da ljudi budu fer prema tebi, samo zato jer si ti fer prema njima, isto je kao da očekuješ da te lav ne pojede, samo zato što ti ne jedeš lavove.

Takođe, nikoga ne možete natjerati na promjenu, ukoliko on sam nije otvoren za to. Ako to radite, samo ćete izgubiti energiju na nešto što nikada neće uroditi plodom.  Jedino što možete da promijenite jeste vaš pogled na druge i da ih, ako vam odgovaraju, prihvatite takve kakvi su, a ako ne, onda nemate šta da tražite s njima.

Isto tako, kada se razočaramo u nekoga, ne treba to doživljavati tragično, zatvoriti se u sebe i živjeti sa stavom da su svi ljudi zli, jer nisu. Iako su rijetki, dobri ljudi i dalje postoje i ne uskraćujte takvima šansu, samo zato što vas je jedna osoba povrijedila. Najlakše je učauriti se u svoju ljušturu, bez želje da izađete iz zone komfora i pružite šansu novim ljudima i iskustvima da uđu u vaš život.

I za kraj, vidite ljude onakve kakvi su, a ne kroz vašu uljepšanu sliku o njima. Isto kao što vi ne volite da vam se nameće kakvi trebate da budete, tako i drugi to ne vole. Trudite se da iz svakog iskustva s ljudima, bilo ono pozitivno ili negativno, izvučete neku pouku. Gledajte na svijet i ljude s vedrije strane, jer čak i najgora osoba ima tračak dobrote u sebi. Očekujte, ali ne vezujte se za očekivanje, već prihvatite okolnosti, preokrenite ih u svoju korist i izvucite najbolje iz toga.