Kako se nositi s osudama drugih
Tekst o osuđivanju (Osuđivanje) sam napisala negdje na početku svog blogovanja. Međutim, osuda i predrasude drugih su nešto sa čime smo se svi susretali i sa čime je mnogima teško da se nose. Baš zato smatram da ova tema zaslužuje još jedan post na mom blogu. U prošlom sam pisala o osuđivanju uopšte, a ovaj put ću govoriti o tome kako se nositi s osudama drugih i ne dozvoliti da one negativno utiču na nas.
Zašto ljudi osuđuju?
Važno je znati da tuđa osuda zapravo nema nikakve veze s vama, već naprotiv. Ono što drugi govore o vama je direktno povezano s njihovim načinom razmišljanja, ličnim sistemima vrijednosti ili pak bolima sa kojima se nose. To dokazuje činjenica da će dvoje ljudi sa potpuno drugačijim pogledom na život imati isto toliko drugačiji pogled na jednu te istu osobu, pa tako i na vas. Osim toga, mnogi koji vas osuđuju zapravo nisu sposobni u tom trenutku vidjeti širu sliku tj. razmisliti dublje o vama kao ličnosti. Koliko puta se i vama desilo da vam se u početku neka osoba nije sviđala, ali vam je, kada ste je malo bolje upoznali, postala veoma draga? Naravno, ima i onih koji će vas gledati kroz svoje programe, frustracije ili neće moći da podnesu vaš uspjeh, jer ih podsjeća na njihov neuspjeh. I baš zato će, da bi tako opravdali sebe, govoriti i misliti loše o vama. O ovome bi se moglo u nedogled pisati, jer su ljudi različiti i isto tako je i s razlozima zbog kojih osuđuju.
I vi osuđujete
Možda to ne radite svjesno i iz loše namjere. Svi to nekad, u određenim trenucima svog života, radimo. Isti je slučaj i sa mnogima koji vas osuđuju. Zašto vam ovo govorim? Zato da biste razumijevanjem sebe i sviješću da vi niste savršeni, bolje razumjeli i druge i njihove nesavršenosti i samim tim bolje podnosili osude.
Kome se vi zapravo želite svidjeti?
Strah od osude je, vjerovali ili ne, na neki način povezan sa strahom od tuđeg mišljenja i željom da se svidite drugima. Baš zato želim da u ovom postu malo popričam i o ovome.
Dakle, prije nego se osjetite loše, zbog nečega što je neko rekao za vas, zapitajte se - kome se vi zapravo želite svidjeti? Da li je ta osoba vrijedna toga da vi sami sebe degradirate i imate negativnu sliku o sebi? A znate šta? Apsolutno niko nije vrijedan toga. Zato se prestanite ponašati kao da manje vrijedite, samo zato što vas određene osobe vide negativno, zbog svoje percepcije, koja uopšte ne mora da bude tačna. Bitno je kako vi vidite sebe. Vi određujete ko ste.
Uvijek će vas neko osuđivati
Čak i da ste najljepša, najtalentovanija, najbolja osoba, uvijek će postojati neko kome se nećete svidjeti. Isto tako, nemoguće je da vas niko ne osuđuje, kao i da svi imaju lijepo mišljenje o vama. Što prije to shvatite, biće vam lakše da se nosite s tim.
Šta vam je važno?
Da biste u životu mogli da napredujete i da se nosite sa bilo čim negativnim, pa tako i sa osudom, od velikog je značaja da postavite svoje prioritete i da znate šta želite. Da li vam je bitnije tuđe mišljenje ili vaš mir? Život bez osude (što je nemoguće) ili borba za ono u šta vjerujete? Kako vas drugi vide ili kako vi vidite sebe? Kada sebe, svoje snove i ljude koje volite stavite na vrhu liste vaših prioriteta, život će vam se promijeniti iz korijena.
Ljubav i razumijevanje, kao najjače oružje protiv svega
Koliko god vam teško pada to što vas pojedinci ,,bombarduju'' osudama i definišu vas osobinama koje nemaju nikakve veze s vama, nemojte osuđivati one koji osuđuju vas. U suprotnom, osim što ne postupate mnogo bolje nego oni, samo punite svoje srce mržnjom i negativnim emocijama i postajete ogorčeni i ljuti. U takvim situacijama trebate da odlučite - hoćete li da budete borac ili žrtva? Ne možete biti oboje u isto vrijeme, jer su to dvije potpuno različite stvari.
Ostavite u srcu mjesta da razumijete one koji vas osuđuju, možda u tom trenutku ne znaju bolje. Ljubav je najjače oružje protiv svega. Ona je zvijezda vodilja za sve u životu.
13 comments
Ljubomora zaista jeste jedan od razloga zašto ljudi osuđuju. To je često kada imaš nešto što drugi nemaju, a žele. Tada, umjesto da se izbore za ono što zele ili da imaju hrabrosti da urade nešto, oni pravdaju sebe osuđivanjem drugih ljudi na koje su ljubomorni. S ljubomorom sam se susretala jer sam skroz odličan đak, jer mi super ide ss blogovanje i zbog bezbroj razloga, meni znanih i neznanih, tako da te razumijem.
ReplyDeleteA kada sam se oslobodila tuđih mišljenja postalo mi je mnogo lakše, jer slobodnije idem kroz život. A što se tiče hvaljenja, nije loše ako te neko iskreno pohvali, ali slatkorječivost i licemjerstvo ne volim.
I da, takođe mi je često u glavi ta rečenica - da mi je ova pamet koju imam danas onda kada mi je trebala. Ali, opet, kontam da je tako bilo s razlogom i radi više iskustva u životu. Hvala na podršci i sjajnom komentaru.😊
Ovo je super napisano! I sama sam nailazila na ljude koji me bez ikakvog osnova osuđuju još od detinjstva i morala sam vrlo rano da naučim da se nosim s tim i nije bilo lako. Međutim, želim i biram da verujem da sam mnogo jača na tom polju, a i sama se trudim da ne osuđujem ljude već da budem što objektivnija kad nekog procenjujem. ;)
ReplyDeletehttp://www.couture-case.com/
Osuđivanje me je takođe pratilo još od djetinjstva i iskreno, možda je teže, ali je bolje suočiti se s tim što ranije, tačnije s bilo čime takvog tipa, jer je kasnije dosta lakše. Nekako se s vremenom postaje imun na to. Hvala na podršci. Drago mi je da ti se post dopao.❤️😘
DeleteHi dear,
ReplyDeleteYou have created a beautiful site and I also read some of your nice posts. These are very interesting and useful for all. You have also selected very nice content. I think people would be benefited to read your contents.
I have a great collection of many website and blog links where you can place a comment with your blog link to get more traffic. If you want to Get More Free Organic Traffic you are welcome to visit my blog.
Wish your good luck.
Thanks
Click here to get more free organic traffic
Thanks! ❤️
DeleteSuper post! I sama sam bila,hajmo reci zrtva,osudjivanja od strane drugih ljudi. Zaista sam zbog toga puno patila i pitala se sta nine u redu sa mnom,sto me niko ne voli... Zaista je to bio period mog zivota kada sam bila dosta povucena,stidljiva,pa cak i sa kompleksom kako sam ja ruzna. Onda mi je moja majka dala jedan divan savjet koga se i sad sjecam i njime rukovodim. Rekla mi je da ako mi je bas stalo da me svi ljudi prihvate,necu uspjeti. Ako ja zelim da se spustim na nivo tih koji mene omalovazavaju ne bi li me prihvatili,onda to treba da uradim,ona me nece zbog toga manje voljeti. Ali ja treba da rascistim sa sobom da li zelim da budem takva osoba i da li bih se osjecam ispunjeno,ili cu jednostavno biti ono sto jesam,a pravi ljudi ce doci u moj zivot. Naravno,izabrala sam to drugo i ne kajem se. Imam prave ljude oko sebe,koji me vole zbog onoga sto jesam. I drago mi je sto sam tada poslusala savjet svoje majke koji je bio dosta mudro formulisan. Nije mi naredila ili branila da ja nesto uradim i da ne budem takva,vec mi je dala pravo izbora nakon sto mi je sve lijepo predocila.
ReplyDeleteJos jednom,svakancast za post i izvini na malo poduzem komentaru.
PajaMala.blogspot.com
Nema potrebe da se izvinjavaš zbog toga, naprotiv. Volim kad mi se ostavljaju duži komentari i da čujem mišljenje onih koji čitaju moje tekstove. I zaista, majka ti je dala sjajan savjet, koji će ti vrijediti čitav život. Ne treba umanjivati svoj sjaj zato što nekome bije u oči, već treba nastaviti sijati. Treba biti ono ko jesi, postojaće neko kome ćeš se baš takva dopasti. Takođe, i sama sam imala komplekse zbog tuđe osude i stalno sam mislila da sa mnom nešto nije uredu. Ali, nikakve to veze nije bilo sa mnom, već je bio problem u njima. Hvala na stalnoj podršci i sjajnom komentaru.❤️😘
DeleteZnači ne mogu da verujem!!! Ovo je toliko odličan post da nemam reči! APLAUZ (zamisli da ga čuješ sada). Odlična je tema, koja me je naterala na razmišljanje. I u pravu si u vezi svake rečenice i reči koju si napisala. Apsolutno se slažem sa svim tim... Mada retko kada nas ne zaboli kada nas neko osuđuje, jer u tom momentu mislimo da ta osoba ne zna ništa o nama, a baš zato ne trebamo da se opterećujemo oko toga. Još jednom BRAVO... volim da čitam tvoje postove! ♥
ReplyDeleteNovi post: https://andjelina-svastara.blogspot.com/2019/03/roendan.html
Haha, hvala ti puno, zaista.❤️
DeleteI istina, često nas zaboli tuđa osuda, baš zato što nam je i glavi da ti ljudi ne znaju ništa o nama. Ali, to na neki način može da nam bude i ,,utjeha" ,da se tako izrazim i razlog da ih više razumijemo. Još jednom, hvala puno.❤️😘
Prezanimljiv post, draga! Slazem se sa tobom u potpunosti i jako mi ne prijalo procitati nesto ovako. Svaka cast na ispisanom! ❤
ReplyDeleteleylland.blogspot.com
Hvala ti puno!❤️😊
DeleteZaista dobar post. Slažem se sa svime što si rekla.
ReplyDeleteMožda sam nekada nekoga nesvesno osudila. Možda sam i svesna toga. Ali nikada nisam dobro razmislila o tome šta ću reći, i da li ću nekoga tim rečima povrediti. Ja zaista nisam razmišljala. Ljudi su me mnogo povređivali, iako imam samo 15 godina. Nekome je sudbina jednostavno odredila da neke stvari sazna mnogo pre nego što b trebalo. Nažalost, ja sam ta. Ta koja je sa svojih 11 godina naučila kakvi su ljudi, i trpela vršnjačko nasilje. Zato nisam htela da obraćam pažnju na druge, upravo zbog toga što oni ne obraćaju pažnju na mene.
To je trajalo samo malo. Onda sam malo bolje razmislila, i počela sa nekim taktikama kako ne izreći sve što imate, kako nešto jednostavno ostaviti za sebe i svoju privatnost. Ukratko, naučila sam kako da se kontrolišem. Iako je bilo jako teško, uspela sam da progutam mnoge reči. Ja sam se osećala mnogo bolje. Tada su ostali pomislili da sam postala asocijalna i ne tako ratoborna. Ja sam se iskontrolisala u svemu, ali oni nisu. I dalje osudjuju bez da me pitaju. To je mnogo jednostavnije nego pogledati nekoga u oči i pitati da li je to istina. Osudjivanje nikada nije rešenje. Ako te zanima, pitaj. Ako ne znaš, pitaj. Nije to sramota, već je sramota ako sam razradjuješ priču o kojoj ne znaš ni 2 procenata.
Divan post draga, odusevljena sam♥
https://alisauzemljiknjiga.blogspot.com/
Svi mi često nesvjesno osuđujemo i to je uredu, ako to shvatimo i ako kod sebe tu manu primjećujemo. Što se tiče vršnjačkog nasilja, tu te razumijem, jer sam neko vrijeme, takođe kratko, bila ismijavana od strane odjeljenja u osnovnoj (mada sa mnom nije bila toliko teška situacija), ali se to prekinulo nakon što sam se zauzela za sebe, što po mom mišljenju treba da uradi svako ko je u takvoj situaciji. I uvijek reci, ako ti nešto smeta i nikad ne zaboravi da se boriš za sebe, ali isto tako, nemoj da osuđuješ, jer će u suprotnom tvoj um biti ispunjen negativnim mislima i osjećaćeš se loše.
DeleteI tačno, uvijek se treba zapitati zašto je neko takav kakav jeste i, kao što si rekla, osuđivanje nikada nije rješenje.
Hvala na sjajnom komentaru i podršci. <3 :)