Sweet Dreams

Svi ljudi,bez obzira na njihove razlicitosti,snove koje teze ostvariti,izazove u zivotu,zele isto-da budu srecni.Neki to jesu.Ali,neki se pitaju:,,Kako?"

Mnogo je ljudi koji su nezadovoljni svojim zivotom,tuguju zbog svojih problema i ne znaju zasto se oni dogadjaju bas njima.Pitaju se:,,Zasto i ja ne mogu biti srecan,kao drugi?Zasto je bas meni zivot ovakav?"Za sve vas koji ne znate odgovor,ja cu vam reci zasto.Stvar je u tome sto vi vasu srecu trazite u izvanjskim stvarima.Mislite da cete biti srecni jedino ako:budete imali vise novca,novo auto,kucu...Ukratko,trazite uslove da biste bili srecni.A sreca se nalazi u vama.Ne u materijalnom ili u drugim ljudima.U vama.Srecni cete postati,kada vi to odlucite.

Srecu cine male stvari,lijepi trenuci,ljudi koji vas vole,hobi ili posao zbog kojeg dok ga radite,zaboravite na vrijeme,ime,prezime...Cudno je koliko ljudima malo treba za srecu,a cesto im to malo nedostaje.

Takodje,kao sto sam maloprije napisala,ljudi cesto traze srecu u materijalnim stvarima.Da se ne lazemo,svi bismo zeljeli biti bogatasi i to je sasvim u redu;ali,ne treba dopustiti da to utice na to kako se mi osjecamo.Zar stvarno mislite da ce vas neko,kada umrete,pamtiti po novcu koji ste zaradili?I jos vaznije,zar ce to vama biti vazno?Ljudi se pamte po djelima koje su napravili,bilo to za jednu osobu,10 njih ili cijelo covjecanstvo.Nemam nista protiv zelje za bogatstvom,zelim ga i ja.Zasto ne?Zelimo ga svi.Ali,nije u tome prava poenta.Ne trebate dopustiti da novac,koji biste vi trebali posjedovati,posjeduje vas.

Isto tako,mnogi ocekuju da ih drugi ljudi usrece.Ali,ne moze vas niko usreciti,dok vi to ne uradite za sebe.Koliko god osoba pored vas bila pozitivna,ona vas ne moze usreciti,ako je vama u glavi da je sve crno.Vi trebate prestati misliti negativno i svoje misli preokrenuti u suprotnom,pozitivnom smjeru.Ili,jednostavno,ne razmisljajte ni o cemu,ako vam je lakse.

Osim toga,dosta njih dopusta da drugi ljudi i njihovo misljenje uticu na to kako se osjecaju.Ali,zasto vam je bitno tudje misljenje,kad je ono samo to-misljenje,ne univerzalna cinjenica po kojoj treba da se vodite.

I ne dopustite da vas postupci onih koji su vam naskodili cine ogorcenima,tuznima,ljutima...Razumijem,ako se trenutno tako osjecate,pa nismo roboti.Ali,lose je ako to traje duzi period i ako to u negativnom smislu utice na vas i vas zivot.Vi ste odgovorni za to kako se osjecate.Npr.Ana i Jana setaju gradom.Tamo su srele Saru.Jana mrzi Saru,a Ana ju ni ne poznaje.Jana u tom trenutku osjeca bes,dok Ana ne osjeca nista,jer nema pojma ko je Sara.To znaci da je Jana samoj sebi izazvala bes,a ne Sara.Isto tako je dopustila da Sarina pojava utice na njenu srecu.

I za kraj,ne krivite sebe,ako se u nekom trenutku osjecate lose.Na kraju krajeva,ne biste znali sta je sreca,ako niste osjetili tugu,dobro da niste iskusili zlo...Ne biste znali sta je ljubav,ako ne znate sta su strah i mrznja.I zapamtite:SRECA JE STVAR IZBORA!

Ovaj post zelim da zapocnem tako sto cu vam postaviti pitanje:,,Kako bi vas zivot izgledao kada bi na sve odgovarali sa DA?"Ja ne znam kakav bi vas zivot bio u tom slucaju,ali znam da sigurno ne bi bio lijep i da ne biste bili srecni.Bas zbog toga je vazno znati reci NE,kada to osjecamo.

Mnogi ljudi imaju problema da izgovore tu kratku rijec,sa svega dva slova,jer se boje odbijanja drugih i da ih okolina nece prihvatiti,kao i toga da ce ostati sami.Ali,zar nije bolje biti sam,nego dopustiti da neko na nas utice lose na bilo kakav nacin?

Takodje sam imala problem s ovim.Dosta puta bih izgovorila DA,iako  to nije bilo ono sto zaista zelim.A sve zbog misljenja drugih ljudi.Mislila sam da je lose odbiti pomoci nekome,iako to meni steti,da je to sebicno.Ali,ljudi moji,sebicnost moze biti veoma dobra osobina(o tome sam pisala OVDJE).Kada sam to shvatila,zivot mi je postao bolji i laksi.

I ne samo to.Od kada sam pocela govoriti NE,onome sto mi se ne svidja,ljudi su me poceli vise cijeniti.U pocetku nisu htjeli to da prihvate,jer im je odgovaralo da imaju nekoga ko ce im uvijek biti na raspolaganju,kada im nesto treba.Ali,kasnije su se navikli na to.Cak mi se i dive zbog toga.

Takodje sam naucila voljeti sebe i upravljati svojim vremenom pametno.Stekla sam vise samopouzdanja i napredovala u svakom smislu te rijeci.

Lijepo je misliti na druge i pomoci im,ako mozemo.Ali ne treba zapostaviti sebe i svoje zelje.

Osim toga,nekada mozemo i time sto smo nekoga odbili,pomoci.Npr.dosta mojih prijatelja su mi stalno trazili da im pomazem na testove.Meni je to dosta skodilo,jer ne bih bila skoncentrisana na svoj rad i kao rezultat toga,dobila bih slabiju ocjenu,nego sto zasluzujem.Zato sam odbijala da pomazem na test  bilo kome.Zbog moje odluke sam se mnogima zamjerila.Medjutim,nakon nekog vremena,njihov stav se potpuno promijenio. Prihvatili su tu moju novostecenu osobinu,kao vrlinu.Sada imaju vise razumijevanja za mene.Neki su cak i postali bolji djaci.Postoje i oni kojima se ni dan danas to ne svidja,ali me to uopste ne intrigira.

Zato vam predlazem da slusate svoje srce i uvijek postupate prema onome sto osjecate;jer kako cete pomoci drugima,ako niste spremni da isto uradite za sebe?Kako cete voljeti druge,ako ne volite sebe?
Ja ne kazem da ne treba pruziti pomoc onima kojima je potrebna,naprotiv.Ali je lose,ako vi to ne zelite i ako to vama nanosi stetu.

Takodje cete,na taj nacin,shvatiti ko vam je pravi prijatelj.Onaj ko vas voli,razumjece vas i nece od vas traziti da radite nesto na silu.Isto tako,osobe koje to ljuti zapravo nije briga za vas.Takvima cete odgovarati,samo dok ste im od koristi.

I za kraj,kada kazete NE,nemojte se pravdati,jer nema potrebe za tim.Zasto biste ikome ista objasnjavali?To je ono sto vi mislite i osjecate.Zato uvijek ostanite pri tome.Drzite do sebe i svojih rijeci u svakom trenutku.I,ono najvaznije,neka vam misli,rijeci i djela uvijek budu u skladu.

Nauci da kazes NE,da bi ljudi naucili da cijene tvoje DA.

Iako ih manje volim od filmova,serije su nesto u cemu od malena uzivam.Zbog skole cesto ne stignem da ih gledam,ali uvijek odvojim malo vremena tokom raspusta.Kod serija,kao i kod filmova,volim to sto mi podsticu mastu.Nisam ih odgledala puno,ali cu vam predloziti moje tri omiljene.Uzivajte!<3

1.Teen Wolf


Teen Wolf je,za mene,jako posebna serija.Prva sezona je solidna,druga je vrlo dobra,a sve ostale su odlicne.Svaka sazona je sve zanimljivija i zanimljivija.Glavni lik je Scott McCall,kome se zivot drasticno mijenja,kada ga je jedne nocu,u sumi,ugrizao vukodlak.Iako cete,kao i ja,gledajuci prvu epizodu,steci utisak da je serija dosadna,kasnije se necete pokajati jer ste je gledali.Tople preporuke.:)

2.Vampirski dnevnici


Ovo je prva americka serija koju sam pocela da gledam i meni veoma draga.Nakon tragicne smrti roditelja,Elena Gilbert zajedno sa bratom,nastavlja da zivi kod tetke u gradicu Mistic Falls u Virdziniji.Njen zivot se drasticno mijenja,kada upozna vampira Stefana Salvatora,s kojim se kasnije zblizava.

3.The Originals


The Originals je spin off Vampirskih dnevnika.Zato vam predlazem,iako mislim da nije neophodno,da pocnete da je gledate nakon Vampirskih dnevnika.Odlicna je i veoma zanimljiva.

Inspiraciju za ovaj post dobila sam iz dogadjaja koji se nedavno desio.Na jednom od casova u skoli,dosla je zena koja se bavi psihologijom i koja je htjela da nama,polumaturantima odrzi predavanje vezano za profesionalnu orijentaciju,tacnije,da nam pomogne oko izbora buduceg zanimanja i da nas usmjeri na pravi put.Tokom predavanja nam je postavila nekoliko pitanja.Prvo je bilo o tome koju srednju skolu zelimo da upisemo,cime zelimo da se bavimo i zasto.Ja,kao i vecina mojih drugara smo bez problema znali odgovor na ovo pitanje.Nakon tog pitanja nam je postavila jos njih.Ali,ono koje se meni licno jako dopalo je:,,Kada bi se za svaki posao dobijala ista plata,koji posao bi izabrali?"Nekima od nas,kao i meni se odgovor na ovo pitanje poklopio sa odgovorom na prvo.
Medjutim,kod nekih nije bio takav slucaj.Zato vam savjetujem,koliko god vi imali godina,da odgovorite sebi na ovo pitanje;ali odgovor potrazite u svom srcu,u dubini svoje duse,a ne od strane porodice,prijatelja...Samo vi znate odgovor,niko drugi!
Ta zena,odrzavsi nam to predavanje ukazala nam je na veoma vazne stvari,o kojima cu ja pisati u ovom postu.

Mnogi ljudi se bave nekim poslom koji ne vole,jer im to donosi veliku platu.Osim toga,roditelji usmjeravaju djecu na isto.Imam dosta prijatelja koji su upisali(ili ce upisati) neku skolu protiv svoje volje.Zato,ako ste roditelj,ako citate ovo,molim vas da pustite djecu da rade ono sto vole,jer ako ih odvratite od toga,pravite veliku gresku,koja moze znatno unistiti njihov zivot.Znam da tako postupate iz dobre namjere,ali ako zelite vasoj djeci sve najbolje,ne tjerajte ih da upisuju skole i fakultete,koje ne zele,jer ce zbog toga zauvjek patiti.

A,ako ste vi osoba koju roditelji usmjeravaju na nesto sto vam se ne svidja,ukazite im na njihove greske.Kazite im na koji nacin mogu biti bolji,recite sta vam je na srcu i sta vas boli...I ne krivite ih zbog toga,jer oni misle da rade najbolje.

A,ako ste mozda neko ko ne voli svoj posao,nikad nije kasno da to promijenite.Cak iako imate 40,50,60 godina,uvijek mozete sanjati nove snove i postaviti nove ciljeve.Ne dozvolite da se kasnije kajete jer niste uzivali vise,jer se niste usudili da slusate vase srce.

Toliko je neostvarenih snova,nenapisanih knjiga,neispjevanih pjesama...samo zato sto su se ljudi plasili da pokusaju.

Jednom sam procitala jednu divnu recenicu,koja glasi:

Izaberi posao koji volis i neces morati da radis ni dana u svom zivotu.

 I zaista,to jeste istina.Ako se bavimo necim sto nas istinski ispunjava,vrijeme nam brzo leti,uzivamo u tome i uopste nemamo osjecaj da smo dosli na posao.Dok,ako radimo nesto na silu,zivot nam uzalud prolazi u trci za novcem koja nema kraja.sem ako vi odlucite da je dosta.

Zato,nemojte gubiti vrijeme jureci za novcem koji cete na kraju samo potrositi.U zivotu se pamte ljudi koji vam svojom pojavom uljepsaju dan i trenuci u kojima ste bili srecni,voljeli i smijali se.Ne vjerujem da ce se iko od vas na samrti sjecati koliko je novca kojeg mjeseca zaradio,niti ce mu to biti vazno.Zivite zivot kako zelite,ne kako vam je neko rekao da trebate da zivite.Radite stvari koje hrane vasu dusu,ne vas ego.Bob Marli je jednom izrekao sjajnu recenicu koja glasi:

Voli zivot koji zivis.Zivi zivot koji volis.

Neka vas ta recenica vodi. :)

Osudjivanje je nesto sto je u danasnjem vremenu ucestalo.Bez obzira htjeli mi to da priznamo ili ne,svi mi nekad osudjujemo,samo sto neki to rade manje,a neki vise.Takodje,ne postoji osoba koju niko nikada nije osudio.

Mnogi imaju strah od osude.Ali,taj strah je nepotreban,jer ljudi ce uvijek osudjivati.Cak i najbolju,najljepsu i najtalentovaniju osobu neko ce okarakterisati kao losu.

Oni koji cesto osudjuju su,vjerovatno,nezadovoljni sobom i svojim zivotom,jer da nisu,uopste ne bi stavljali fokus na druge.Zato takvima ne treba zamjeriti,vec naprotiv,treba im oprostiti i pomoci im jer svaki je napad poziv u pomoc.Znam da nije lako.Cesto mi se desavalo da osudjujem one koji osudjuju mene,ali bih se nakon toga osjecala jos gore.Zato sam shvatila da nema nikakve koristi od toga.

Ljudi koji su mi nalazili mane su uvijek to radili samo iz jednog razloga-jer sam u necemu bolja od njih.Npr.u skoli sam uvijek bila jedna od tri najbolja ucenika u odjeljenju.Zbog toga su mnogi moji "prijatelji" bili ljubomorni na mene i na neki sam im nacin smetala.Kao rezultat toga,krenulo je ogovaranje i bas ono o cemu vam pisem-osudjivanje.U pocetku sam tome pruzala ogroman otpor,a zajedno sa njim,osudjivanje od strane drugih je raslo.Ali,u jednom trenutku sam odlucila da to ignorisem,jer sam shvatila da niko nije vrijedan toga da se ja lose osjecam.Sto sam vise to radila,negativni komentari na moj racun su nestajali;i dalje ih ima(uvijek ce ih biti),ali ne u tolikom broju kao ranije.Zato predlazem da uradite ono sto sa ja.Ignorisite ljude koji vas osudjuju.Ne pridajite im znacaj,jer to ,,hrani" njihov ego.Ono cemu pruzate otpor raste,jer vi potvrdjujete da je to tu.Zato prihvatite da ce osude uvijek biti.Sto prije to uradite,bice vam lakse u zivotu.

Razumijem da je mnogima bar jednom kroz glavu proslo pitanje:,,Zasto to rade?"Neki ljudi su jednostavno takvi i to niko ne moze promijeniti.Razlog nesrece mnogih je u tome sto pokusavaju kontrolisati nesto sto se ne moze kontrolisati,u ovom slucaju misljenje drugih.

Takodje,ako ste vi osoba koja u velikoj mjeri osudjuje,zapitajte se zasto to radite.Sta dobijate od toga?Da li se osjecate bolje?Sta vas to boli?Da li u toj osobi koju osudjujete vidite nesto sto vam se ne svidja kod vas;ili nesto sto vi nemate,a zelite?Razmislite.Ne samo zbog drugih,vec i zbog sebe,jer vam to moze dosta pomoci.Osobe koje sebi postavljaju pitanja poput ovih,mogu promijeniti svoj zivot u nabolje.

Sljedeci put kada krenete nekog da osudite,pitajte sebe:,,Da li je taj moj postupak dobar?Da li cu nekoga povrijediti?Da li cu se ja posle ovoga dobro osjecati?Da li ce to rijesiti moje probleme?I da li je to nekome,ili meni od koristi?"Cak iako ipak osudite nekoga,ne krivite sebe zbog toga.Ranije ste to radili nesvjesno,dok ste sada svjesni svojih postupaka.I zato se trudite da ih ispravite. :)

Osuditi osobu ne definira nju,nego vas.

Nadam se da sam nekome od vas pomogla i da cete izvuci najbolje iz ovog posta.Pisite utiske u komentarima. :)