Sweet Dreams

U životu, zbog mnogih spletova okolnosti, često se desi da sebi ,,natovarimo teret'', koji nas koči i vuče nazad, a da toga nismo ni svjesni. To zna da se negativno odrazi na nas i naš život, čineći ga težim bez potrebe. Zašto bez potrebe? Zato što smatram da su sve stvari koje ću nabrojati u ovom postu razlog zašto je mnogima život težak, a kada biste ih samo ,,pustili'' i zbacili taj teret s leđa, bilo bi vam mnogo lakše i pao bi vam kamen sa srca. Zato ću u današnjem postu iznijeti nekoliko načina da svoj život učinite boljim i lakšim, za koje smatram da kada se primijene prave veliku razliku. Možda će vam biti teško u početku, ali jednom kada se suočite sa sobom i shvatite na koji način kočite sebe, ispostaviće se da ništa od toga nije bilo lakše.

1. Pustite prošlost
Vjerujem da ne postoji osoba koja nije imala bar jedan težak period u prošlosti, koji joj je ostavio velik trag u srcu. Mnogi ljudi isto tako, pod uticajem prošlih događaja, spriječavaju sebe da budu srećni i samim tim nesvjesno guše sebe i čine svoj život težim. Ako se pronalazite u ovoj stavci, reći ću vam nešto jako oslobađajuće, a to je da prošlost više ne postoji. Što je bilo bilo je i zašto da dopustite da vam nešto što se jednom desilo kreira trenutke iznova i iznova. Zato pustite prošlost da bude prošlost i ne pridajite joj značaj sada, jer ona nema nikakvu moć nad sadašnjosti, osim ako joj vi to dopustite. Znam iz iskustva da je lakše reći nego uraditi, ali jednom kad raščistite sa sobom šta vas tačno muči, biće vam lakše.

2. Napravite promjenu
Mislim da ova stavka može da stane u jednoj slici, a to je ova dolje:

Slika nije moja, već je preuzeta s interneta

Jednostavno, zar ne?
Takođe, može vam pomoći i ovaj post, u kome sam detaljnije razradila ovu temu: Pokreni se - Izađi iz zone komfora


3. Pustite tuđa mišljenja i očekivanja
Vjerujem da najveći razlog zašto veliki broj ljudi nije zadovoljno svojim životom, jeste to što žive prema tuđim očekivanjima i pravilima, kao i ta čuvena rečenica, koja mene lično jako nervira, a to je: ,,Šta će drugi reći?'' Da razjasnimo nešto - u životu je apsolutno sve moguće, osim da se svidite svima. Uvijek će vam neko, koliko god bili inteligentni, lijepi, talentovani, naći manu, jer postoje ljudi koji je namjerno traže, da bi opravdali sebe, svoje neuspjehe i njihovo mišljenje o vama. To nas dovodi do toga da tuđe mišljenje ne treba da vam bude bitno, jer nema nikakve veze s vama i time kakva ste osoba. Naprotiv. Ono je direktno povezano s osobom koja ima određeno mišljenje o vama. Detaljnije o tome u postu: Strah od tuđeg mišljenja

Najveći zatvor u kome ljudi žive je strah od toga šta drugi ljudi misle.

4. Ne opterećujte se oko budućnosti
Ako nešto istinski želite, vjerujte mi, sve će se posložiti da vam se to ostvari. A ako se ne ostvari, onda vas čeka nešto bolje. Možda to sada ne vidite, ali istina je. Samo se trudite i idite ka vašem cilju, a sve ostalo će doći na svoje. Vaše je da ne odustanete i da ne opterećujete sebe budućnošću.
Isto tako, ne plašite se budućeg ishoda. Ako već nešto negativno, čega se plašite, u budućnosti treba da vam se desi, nek se desi bar jednom, a ne milion puta u vašoj glavi.

5. Ne požurujte ništa
Ova stavka se nadovezuje na prethodnu. Ono što treba da vam se desi, naći će put do vas, zato ne požurujte ništa. Učinite ono što možete sada i dopustite stvarima da idu svojim tokom.

6. Najvažnije je kako se osjećate
Definitivno smatram da je najvažnije, šta god da radite, kako se osjećate povodom toga i da li ste srećni uvezi toga. To će vam reći mnogo o vama, vašim željama i tome kakav život želite da živite. Takođe vam može dosta poslužiti kao pokazatelj u kom smjeru treba da idete.

7. Izbacite ljude koji vam ne prijaju iz vašeg života
Ne samo ljude. Sve što vam ne prija eliminišite iz vaše života. Ovdje mislim na ljude i stvari koje vas koče, ne daju vam da napredujete i štete vam u bilo kakvom smislu.

8. Riješite se negativnih uvjerenja
Većina uvjerenja koja smo stekli su nam nametnuta od strane okoline i koliko god su duboko urezana u našoj glavi, ne moraju da budu tačna. Baš zato treba raditi na tome da svoja negativna uvjerenja i programe zamijenimo pozitivnim uvjerenjima, koja će služiti našem rastu i napretku i graditi od nas boljeg čovjeka.

Kao što sam rekla, lakše je reći nego uraditi i možda će vam trebati vremena da usvojite neki od ovih savjeta, ali radite na sebi, jer to se uvijek isplati. Nadam se da sam pomogla, a vi pišite utiske u komentarima. :)

Vjerujem da smo se svi susretali s pojmom ,,zona komfora'' u bilo kakvom obliku: citat, možda naziv knjige ili filma, naslov teksta na internetu (kao npr. ovaj blog post) ili vam je neki prijatelj nekad rekao da treba da izađete iz nje. I da, postoje trenuci kada, da bismo napravili neki pomak ili napredak zaista moramo da izađemo iz zone komfora i uradimo nešto što je izvan njenih okvira. Međutim, da bismo znali s čim se i zašto borimo (i da li uopšte moramo) počeću od samog pojma i toga šta je to tačno zona komfora?
Sama riječ komfor kaže udobnost. To je stanje u kom nam je prije svega udobno, nešto na što smo navikli (okruženje, način života), gdje smo ,,ušuškani''. Nije bitno da li se dobro osjećamo u njoj i da li nam se ona sviđa, ona nam daje sigurnost i u njoj je sve izvjesno.

Da li je ona loša? Zavisi od osobe do osobe. Zapravo, i ja imam svoju zonu komfora, i vi je imate, svi je imamo. Čak i ljudi koji za sebe smatraju da je nemaju je ustvari imaju - njihova zona komfora je stalna promjena, izlazak iz nje i širenje nje. Ona ne mora nužno da bude negativan pojam i nešto loše, međutim, ona to lako može da postane u sljedećim situacijama:

- kada je negativna za nas, ali se plašimo da je napustimo, da nam ne bi bilo još gore (npr. posao koji ne volite). Ona jeste bolna, ali je ''sigurna'' i izlazak iz nje bi značio neizvjesnost, odlazak u nepoznato.

- kada je pozitivna za nas, ali koči naš napredak i ne daje da idemo ka nečim još boljim. U tom slučaju je iz nje još teže izaći, jer ne samo da daje sigurnost, već smo i zadovoljni njome.

Smatram da kada je prvi slučaj u pitanju dovoljan razlog za izlazak iz nje je činjenica da vam se ne sviđa i da ne služi vašem rastu, već naprotiv, vuče vas na dno. Često se tu javlja strah da će vam, ako napravite promjenu, biti još gore nego inače, da nećete uspjeti, kao i strah od budućeg ishoda. Ali, realno, šta je najgore što može da vam se desi? Ja bar smatram da je to da se, ako ne uspijete u svom naumu, vratite na staro. Ne može vam biti gore nakon izlaska iz nje, jer korak naprijed, koliko god težak za napraviti, ima snagu. Takođe, ako želite promjenu, vi je morate napraviti, niko to neće uraditi umjesto vas.

A kada je drugi slučaj u pitanju, kao što sam rekla, iz njega često zna biti teže izaći, ne samo zbog onog ,,udobnost + sviđa vam se''
nego i jer često nismo svjesni da smo u zoni komfora i da nas ona koči. Ovdje je važno prije svega znati da smo u zoni komfora. Onda, moramo biti svjesni da, bez obzira što nam je u njoj lijepo, ako želimo da napredujemo, moramo izaći iz nje. I ovdje se javlja strah da nam ne bude gore i da ne uništimo tu svoju ,,harmoniju'', ali postaviću vam isto pitanje: ,,Šta je najgore što može da vam se desi?'' Opet isti odgovor, shvatićete da to nije za vas i vratićete se na staro. 

Naravno, ne treba ni da svako malo mijenjate sve živo samo eto, radi izlaska iz zone komfora. To radite kada želite napredak, pomak, nešto novo.
Npr. imate višak kilograma, to vam se ne sviđa - radite na tome da smršate. Uvedite trening, drugačiju ishranu itd...
Ili, volite svoj posao, zadovoljni ste, plata vam je super, ali želite da idete ka većoj poziciji, koja će vam donijeti mnogo dobrobiti, ali gdje ćete imati više posla i drugačije obaveze, što bi značilo izlazak iz zone komfora. Ali, bez obzira na to, radite na svom cilju.

Kako izaći iz zone komfora?
Ovo su neki savjeti i smjernice da vam bude lakše.

1. Sve što je sada izvan vaše zone sigurnosti, vremenom će vam postati normalno.
Šta to znači? Npr. meni je izlazak iz zone komfora bio upis na Oxford i nautički smjer, započinjanje bloga, promjena društva koje mi se ne sviđa i pronalazak novog, odluka da treniram, učim španski i italijanski itd... U početku jeste bilo čudno, nemojte misliti da nije. Ali, ako sam željela korak dalje ka svojim ciljevima, morala sam to da uradim. I na kraju sam se ,,uštosala'' i sve te stvari su mi postale stil života i nešto sasvim normalno.

Kada izađeš iz zone komfora, sve što ti je nekada bilo nepoznato i zastrašujuće, postaje sasvim novo i normalno za tebe. - Robin Šarma

2. Fokus na cilj
Biće trenutaka kada će vam promjena prijati i biće vam super, ali ćete se ,,ulijenjiti'' i poželjeti da se vratite na staro. U tim trenucima fokus na cilj, jer će vam on uvijek ukazati na to zašto nikako ne smijete da odustanete.

3. Promijenite svoj pogled i perspektivu
Prestanite da gledate na promjenu kao na nešto strašno i nepoznato, već kao na nešto uzbudljivo, kao na avanturu koja će vas odvesti ka vašem cilju. A zonu komfora prestanite da gledate kao utočište, jer ona to često nije, naprotiv. Ona će vam postati zatvor, ako to dopustite.

4. Korak po korak
Ne može sve odjednom. Ni ja nisam stekla naviku da svaki dan treniram tek tako, već sam je gradila tri godine. Prvo sam trenirala 2-3 puta nedeljno, zatim 5, a sada svaki dan. Idite korak po korak, jer će vam to donijeti dugoročne rezultate. Korak naprijed ima snagu i koliko god mali, neminovno vodi do uspjeha.

5. Promjena
Da biste navikli sebe na velike promjene, povremeno napravite neke manje. Odgledajte žanr filma koji inače ne biste, idite na neko mjesto gdje nikada niste bili, započnite neki novi hobi, ustanite ranije, nešto što često radite uradite na drugačiji način nego inače...
Npr. ja sam neko ko ne izlazi nešto naročito, ali ponekad, čisto promjene radi, odem s drugaricom do grada. Ili promijenim dan kada pišem blog post, ili mjesto gdje idem na ronjenje... I to mi svakodnevnicu učini zanimljivijom i uči me da se više prilagodim promjenama. 

6. Ne bježi od neugodnosti
Upravo razlog zašto ti je teško da izađeš iz zone komfora je osjećaj neugodnosti. Ne bježi od njega, jer će se on uvijek javljati. Meni je npr. na početku bilo jako čudno biti jedina djevojka na nautički smjer, ali je kasnije to ispalo kao odlična odluka, jer učim ono što me zanima i jer sam upala u sjajno odjeljenje. Zato ne bježi od neugodnosti, napravi neugodno ugodnim. I usudi se da rizikuješ, jer bez rizika, nema uspjeha.

Nadam se da sam bar malo pomogla. Pišite utiske i iskustva u komentarima. :) 

Draga osobo, 

nije prošlo mnogo vremena od kada sam ti posljednji put napisala pismo, koje si, nadam se, pročitao/la s pažnjom. I ovo pismo koje ti sada pišem nosi jednu jako važnu poruku za tebe, ovo je nešto što istinski treba da pročitaš. I vjerujem da ti je došlo u pravom trenutku.

Želim da ti ukažem na važnost tvojih želja i snova. Kada si posljedni put razmišljao/la o njima, o tome kakav život želiš da živiš, šta želiš da ostvariš, kakvim djelima želiš da uljepšaš svoj život i ovaj svijet? Znaš li da je najveća sila na svijetu želja?
Možda to nije nešto čemu su te učili u školi, ali evo, sada znaš. I neka te to saznanje prati svakog dana. Kada imaš jasnu namjeru i želju za nečim i kada vjeruješ u svoju viziju, u svoj san, sve će se posložiti da to i ostvariš. Vjera će ti dati snagu da prevaziđeš svaku prepreku i da se odupreš iskušenju da odustaneš.

Kad samo već kod prepreka, ne dopusti da te one odvrate od onoga što želiš. Vjeruj mi, nema ljepšeg osjećaja nego kad se, nakon svog uspjeha, osvrneš nazad i vidiš sebe tada u odnosu na sebe sada. Tada shvatiš koliko si napredovao/la, koliko si ojačao/la, šta si sve postigao/la i bude ti drago što nisi odustao/la. Spoznaš svoju vrijednost i snagu, jer znaš kroz šta si prošao/la da ostvariš svoj san; koliko uspona i padova, a ti nisi dao/la da te to slomi i natjera da odustaneš. Vjeruj mi, taj osjećaj nema cijenu. Nemoj da ga uskratiš sebi samo zato jer ti je teško. Teško ne znači nemoguće. Zato ustani i izgradi most od svih prepreka na koje naiđeš.

Postoje ljudi koji će ti reći da je tvoj san nemoguće ostvariti. Neki će ti to govoriti za tvoje dobro, jer brinu za tebe, jer žele da izabereš (po njima) lakši put. Takvi su rijetki i bez obzira što ti žele dobro, ne slušaj ih. Oni samo misle da znaju šta je najbolje za tebe, a istina je da niko sem tebe to ne može znati.
Ima i onih drugih, koji zbog vlasitih neuspjeha i ograničenja ne žele da ti uspiješ. Podmetaće ti na razne načine, govoriti da ne možeš, da nisi dovoljno dobar/ra, pametan/na, sposoban/na... Nemoj ni jednog trenutka da im povjeruješ. Neka ti oni budu jedan od mnogih pokretača da nastaviš dalje. Pozitivan inat pomjera granice.

Ne slušaj kada ti kažu da se od snova ne živi, da od njih nema 'ljeba. Od ostvarenih snova, ljubavi, sreće, mira, svega pozitivnog se živi, od svega drugog se samo preživljava.

Naravno, na tvom putu do cilja biće i ljudi koji će ti biti podrška i vjetar u leđa. Ne uzimaj ih zdravo za gotovo i budi zahvalan/na na njima. I s takvima gradi i svoj i njihov uspjeh - napredujte i rastite zajedno.

Već sam pomenula kako je najveća sila na svijetu želja. Ali, bez vjere u sebe i rada na tome da nešto ostvariš, ona je samo to - želja. Zato je važno da vjeruješ, ne samo u ostvarenje svojih snova, već i u sebe. Vjera u svoj san nije mala stvar, ali ako ne vjeruješ u to da TI, baš TI možeš da ga ostvariš, nećeš se maknuti s mjesta. Takođe, preuzmi inicijativu, radi na tome da napraviš uspjeh. Mali koraci mogu da te odvedu daleko kada se sabere broj koraka koje načiniš.

Isto tako, neće sve uvijek biti savršeno i lako. Ali, baš kada ti je najteže, ne smiješ sebi da dopustiš da pukneš pod pritiskom i na kraju odustaneš. Svako može da uspije kada mu je sve ,,servirano na tanjiru'' , ali pravi i istinski uspjeh i veličina se ogledaju u trenucima u kojima se izboriš za sebe i ustaneš kada bi mnogi poklekli pred poteškoće. Loših trenutaka će svakako biti, ali budi spreman/na na njih i ne dopusti da te slome. Upravo burna vremena stvaraju velike ljude.

Često smo tokom djetinjstva slušali fraze tipa: ,,Pametniji popušta'' ili ,,Ignorisanje je majka svih vrlina''. Međutim da li ovo pravilo važi uvijek? Ja sam osoba koja je na nečije provokacije, podrugivanja, ogovaranja najčešće odgovarala ignorisanjem i vodila se tim da je često najbolji odgovor ne reći ništa. Ali, postojale su situacije u kojima sam osjetila želju da adekvatno odgovorim i u kojima nisam htjela i mogla da samo tako ,,okrenem glavu'' i ćutim. Tako da, odgovor na prethodno pitanje je: ,,Da, ignorisanje je često najbolji izbor, ali ne uvijek i u svakom trenutku. Sve zavisi od situacije i šta osjećaš da treba da uradiš.''

Da bih temu ovog posta što više približila i objasnila na najbolji mogući način, odlučila sam da prenesem jedno svoje iskustvo i sve ovo objasnim kroz jedan storytime. Sjedjela sam na času Oxforda i dok smo radili vježbe u paru, dvije djevojke preko puta mene su se na ružan i primitivan način ,,sprdale'' na moj račun. Komentarisale su moje zube u negativnom kontekstu i pokušavale da me imitiraju. Ja sam ih samo pogledala, čisto da im dam do znanja da sam primijetila, na što mi je jedna od njih kroz smijeh rekla: ,,Ovo je kako ti izgledaš''. Tokom časa se ismijavanje i podrugivanje i dalje nastavilo. Na završetku časa sam im rekla da me sačekaju ispred da bih popričala s njima, što se na kraju i desilo. Pitala sam ih imaju li kakav problem sa mnom. Djevojke su se na to pravdale, govorile da nemaju, da mi se nisu sprdale (što ih je automatski odalo, jer ja u svom pitanju nigdje nisam pomenula sprdanje). Na to sam im mirno odgovorila: ,,Slušajte me sad dobro. Ja sam osoba koja ne da na sebe i neću da dopustim da se neko prema meni ophodi na nekorektan način. Zato sam vas pitala imate li kakvih problema sa mnom.'' I tu ponovo s njihove strane kreće pravdanje tipa: ,,Ne nemamo, zašto bismo imale problema s tobom, zašto bismo ti se sprdale...'' (itd). Samo sam rekla: ,,Dobro, razumijem, ćao'' i otišla svojim putem. Narednih časova te dvije nisu ni riječ progovorile o meni.

Zašto sam odlučila da vam ispričam baš ovo iskustvo? Dakle, ja sam u tom trenutku imala dvije opcije: ili da ignorišem ili da odgovorim. Odlučila sam se za drugu, jer sam htjela da stavim tačku na takvo njihovo ophođenje prema meni i da im dam do znanja da sa mnom ne mogu kako su zamislile. Da sam ćutala i ignorisala, one bi na narednim časovima nastavile tako da se ponašaju, ja bih se zbog toga teže koncentrisala na predavanja i, što je najgore, za to bih bila odgovorna ja, jer nisam preduzela ništa da se izborim za sebe i pokažem da, ne samo sa mnom, već sa bilo kim drugim nije lijepo ophoditi se s nepoštovanjem. Baš zato smatram da je važno znati procijeniti šta je za ignorisanje, a šta za odgovor i reakciju i da oboje šalju određenu poruku, što smatram i glavnom porukom ovog posta.

Isto tako, ono što smatram da je jako bitno kada imate posla s takvim ljudima jeste da u svom srcu nađete mjesta da im istinski oprostite. Kada kažem oprostiti, ne mislim da im dopustite da se prema vama loše ophode ili da promijenite mišljenje o njima. Mislim na to da ne treba da osjećate mržnju prema njima. Npr. u mom slučaju ja sam djevojkama oprostila. Šta to znači za mene? Ne dopadaju mi se one i njihovo ponašanje i ne bih im dopustila da ponove isti postupak. Ali, ne mrzim ih, niti osjećam gorčinu kada su one u pitanju. Svjesna sam da svako radi najbolje što zna (o tome kako svaki loš čovjek ima svoju priču sam govorila u ovom postu -> Svako ima neku svoju priču). Oprostite, ne zbog drugih, oni ionako nemaju ništa od toga, već zbog sebe, koji time dobijate mnogo, a to je više mjesta u srcu za ljubav i mir, a manje za mržnju.

Takođe, još neke od važnih stvari koje me je ovo iskustvo naučilo, a koje vam mogu puno pomoći da idete kroz život su:

- Očekivati od ljudi da budu fer prema tebi samo zato jer si ti fer prema njima je ravno očekivanju da te lav ne pojede, samo zato što ti ne jedeš lavove. (citat, ne znam čije su ovo riječi, ali svaka mu/joj čast)
- Jako je važno odgovoriti na provokaciju kulturno i ,,gospodski'', jer čak i na nepristojno ponašanje može da se da pristojan, a opet adekvatan odgovor. 
- Ako dopustiš ljudima da te ,,gaze'', oni će to i dalje činiti. 
- Iskustvo je najbolja škola.
- Često neke od najboljih lekcija naučimo od ,,loših'' ljudi i iz negativnih situacija. Zato takve ljude ne treba mrziti, a ovakve situacije ne treba shvatati tragično.
- Tuđe mišljenje je samo tuđe mišljenje, ništa više. Ne dopusti da te ono definiše.
- Onaj ko ima potrebu da povrijedi druge je i sam povrijeđen. Svaki napad je poziv u pomoć.
(mogla bih nabrajati u nedogled)

Nadam se da će nekome ovaj post služiti i da će nekome moje iskustvo pomoći. :)

Ako želite više postova povezanih sa ovom temom, pročitajte klikom na linkove ispod:
Svako ima neku svoju priču
Kako se nositi s kritikama i hejt komentarima
Kako se nositi s osudama drugih
Strah od tuđeg mišljenja
Svi smo mi ljudi, ali rijetko ko je čovjek

Toliko od mene. :)